Sunčana vrata dovode pojedinca na put Ljubavi i Mudrosti. Tko u sebi otkrije ta dva
prekrasna bisera može spoznati tajnu cjelokupnog uređenja Svemira,
od najmanjih zakonitosti sve do PraSvjetlosti Vječne
Vatre koja napaja sav Beskraj.

 GOSPODINOVE PROPOVIJEDI
​»Gospodinova tuga zbog Jeruzalema«​ 

 

Luka 19, 41-46: Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim i reče: »Kad bi i ti u onaj dan priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima. Doći će ti vrijeme kada će te tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritijesniti sa svih strana. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Neće ostat u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi!« Kad uđe u hram, poče izgoniti prodavače. »Stoji pisano - reče im - 'kuća Moja neka kuća molitve bude', a vi je pretvoriste u razbojničku špilju.«

ISUS: »U otkrivenjima o 'Duhovnom Suncu' već možete naći objašnjeno što znači: „I Isus je plakao.“

Tamo vam je pokazano da duhovno te riječi izražavaju najdublju tugu Boga koji je donesao Svojoj djeci cijelo Svoje Nebesko Kraljevstvo na njihovu zemlju te im se čak pokazao u vidljivom obliku njihovog Stvoritelja i Gospodara svih svemira, ali ga slijepi ljudi unatoč svemu nisu prepoznali kao najvišu ljubav, poniznost i milost. Učinili su Mu ono najodvratnije i najbolnije što se čovjeku može dogoditi, a prezirali su Njegovo učenje, učenje ljubavi, pomirenja i opraštanja. Ova velika sljepoća većine Njegovih suvremenika navela je velikog Stvoritelja, vidljivo utjelovljenog u Isusu, da prolije suze tuge. Plakao je zbog propasti prijestolnice židovskog naroda, predviđajući potpuni kraj Židova kao samostalnog naroda koji će zbog svog svojevoljnog načina razmišljanja biti progonjen sve do danas.

Radost Mojih učenika, koji su vjerovali da su u Mom ulasku u Jeruzalem prepoznali vrhunac Mog poslanja, nije nimalo odgovarala farizejima i pismoznancima. Kad su zahtijevali da prekorim Svoje učenike, odgovorio Sam: „Neka se raduju; ako ovi ušute, kamenje će vikati!“

Ovim Sam htio poručiti ljudima koji žive u zabludi da će se uskoro radost Mojih učenika pretvoriti u tugovanje kamenja s uništenih zidina njihovog grada i hrama, što će im pokazati da nisu prepoznali Mene koji Sam ušao u unutrašnjost njihovih zidova s ​​palminom granom mira. Oni nisu prepoznali ni Božanskog Učitelja ni Njegovo učenje s neba, jer su čeznuli samo za svjetovnom slavom i sjajem i za svjetovnim Mesijom koji bi ih čak trebao još ojačati i utvrditi u njihovom dobrom životu i prljavim užicima.

Nije prošlo ni pedeset godina od Moje smrti kada su Moja upozorenja postala stvarnost. Izabrani narod prestao je postojati kao samostalan. Kao što sam jednom istjerao iz hrama prodavače i kupce koji su kuću molitve pretvorili u tržnicu, tako su Židovi protjerani iz Jeruzalema jer se u gradu nastavilo ono što se prije događalo u hramu, odnosno potpuno su zaboravili viši duhovni život čovjeka i u svojoj svjetovnoj materijalnosti težili su samo užitcima, moći i bogatstvu. Čineći to, oni su sami ispunili Moje proročanstvo koje Sam u dubokoj tuzi navijestio zidinama Jeruzalema i hrama.

Kao što Sam tada Svoje riječi tugovanja uputio grešnom čovječanstvu, tako želim učiniti sa sadašnjom i budućim generacijama. I sada Sam tužan zbog sudbine mnogih duša koje čak ni Ja kao Bog ne mogu spasiti jer se ne smijem miješati u ljudsko slobodno djelovanje.

Tako sada također vidim ljudski brod kako se punim jedrima približava stijenama i grebenima, vidim razbijanje svih njihovih nada i snova o sreći te kako tisući i tisući kasno, da, prekasno shvaćaju što su trebali učiniti, ali nisu uspjeli. I njima bi htio reći ono što sam jednom rekao Jeruzalemu i njegovim stanovnicima: „Kad biste spoznali što vam mir može donijeti; jer će doći dani kad ćete gorkim iskustvima osjetiti ono što niste prepoznali tijekom posjete Moga blagoslova i milosrđa!“

I danas mogu ponoviti Svoje optužbe o neizbježnoj sudbini Jeruzalema, jer ni današnje glupo čovječanstvo ne prepoznaje svoje poslanje, svrhu svog postojanja, svoj sadašnji i budući život. Dakle, na potpuno prirodno-duhovni način mora doći do suprotnog djelovanja odnosno reakcije kojom će, u skladu s Mojim Božjim zakonima, duhovi, duše i bića još jednom biti stavljeni na svoje mjesto koje će im jedino omogućiti da dostignu razinu savršenstva koju Sam im odredio za njihov najviši cilj.

Smrtni otac često se žalosti kada vidi kako se njegova djeca, bez obzira na žrtve, ljubav i brigu koju je unio u njihovo duhovno i moralno obrazovanje, okreću greškama i krenu pogrešnim putom umjesto da mu u starosti postanu utjeha i radost; koliko često mu uzvraćaju ljubav tugom, strahom i često stidom! Ali što on, razočaran, može učiniti? Ne može kontrolirati osobnosti svoje djece koja su mentalno i duhovno slobodna i mogu misliti i raditi što god im odgovara. Tako roditelji često bespomoćni promatraju sve svoje nade, jednu za drugom, razbijene, kako se ruše poput dvoraca u oblacima.

Ono što se ovdje događa smrtnim roditeljima događa se i Meni, ali u mnogo većoj mjeri. Ja, Stvoritelj cijelog svemira, moram gledati kako Moja stvorena bića, koja sam odredio za najviše duhovno veličanstvo, hodaju u suprotnom smjeru umjesto da žure prema duhovnom, svjesna svog plemenitog roda. Moram gledati kako preziru duhovna bića, ismijavaju ih i opisuju kao maštovito ludilo vjerski ludih religionista, dok se grubi materijalni užitci ovozemaljskog života obožavaju kao čovjekovo najdragocjenije vlasništvo. Sada moram gledati kako se vanjsko odijelo smatra najvažnijim, a duhovno bistvo koje pripada ovoj posudi namjerno se zanemaruje.

I ovdje valja ono što sam jednom rekao farizejima; čak i da su Moji učenici i sljedbenici šutjeli, kamenje – to jest cijelo prirodno materijalno kraljevstvo – govorilo bi i pozivalo čovječanstvo odasvud: „Probudite se, ljudi, iz svoje materijalne otrovanosti. Uzalud poričete svoju sudbinu i svog Stvoritelja! Ako ne želite vjerovati u pouke koje vam je ostavio tijekom Svog vidljivog boravka na zemlji, ako želite udaviti glas u vlastitom srcu koji vas neprestano 'nedvosmisleno' potiče i upozorava, ako želite sve to poricati – onda promatrajte prirodu!“

Revni, vrlo pronicljivi intelektualci, znanstvenici i istraživači materije moraju svi, unatoč svom otporu, na kraju doći do spoznaje da iznad materije boravi veliki duh koji ujedinjuje i najmanje atome i velike svjetove u cjelinu i koji može biti, kao što je očito iz svih njegovih djela, jedino Bog ljubavi, milosrđa i oproštenja, koji se – kako je jednom navedeno u prispodobi o izgubljenom sinu – više raduje jednom izgubljenom nego devedeset i devet pravednicima kojima nije potrebna utjeha.

„BOG POSTOJI!“ Ovaj poziv se čuje odasvud. Čak i zajedničko povezivanje političkih i društvenih činjenica pažljivom promatraču dovoljno jasno pokazuje da se događaji ne odvijaju uvijek onako kako želi čovjek, nego se, i oni u životu pojedinca i čitavih naroda, često jako razlikuju od onoga što se očekivalo. Božja se moć posvuda jasno pokazuje – u ljubavi za one koji vole, u ljutnji za one koji su ljuti, u oprostu za one koji opraštaju.

I kao što Sam jednom prolijevao suze Božanske tuge zbog sljepoće stanovnika Jeruzalema jer sam unaprijed vidio kako će Me ova grešna djeca prvo fizički napasti, zatim griješiti protiv Mojih duhovnih učenja, pa čak i sama pretrpjeti smrt i jednom zauvijek prestati postojati kao narod, jer sami nisu htjeli drugačije – je i sada Moje srce ispunjeno tugom zbog sljepoće čovječanstva.

Posvuda sajam iskri Moje nebeske svjetlosti, posvuda se čuje Moj očinski poziv: „Pokajte se, prevareni ljudi! Poslušajte Moj poziv, poslušajte glas svog nebeskog Oca koji vas upozorava na veliku nesreću – koja se jednom dogodila Jeruzalemu i svim njegovim stanovnicima! Poslušajte glas koji vam želi otvoriti oči i pokazati kako nepažljivo, kao pijani teturate u blizinu vječnog ponora, riskirajući u svakom trenutku da vas proguta na duže vrijeme. U svojoj nezrelosti ćete tada u onim bezvremenskim prostorima moći steći samo s velikim bolom i uz mnogo napora ono što tako lako možete steći u ovom pokusnom životu na zemlji.

Baš kao što se uništenje Jeruzalema dogodilo ubrzo nakon Moje smrti, tako neće proći mnogo danas prije nego što se vaša društvena struktura, za koju vjerujete da će trajati zauvijek, sruši.

Tada se uništenje odnosilo na jedan grad i jedan narod, ali sada će zahvatiti mnoge gradove i mnoge narode, uistinu cijelu zemlju i sve čovječanstvo na njoj.

U ono vrijeme, nakon uništenja Jeruzalema, židovski kult je kao cjelina prestao postojati i Moje učenje je prvo urodilo plodovima među poganima umjesto među Mojim ljudima, Židovima. Tako će sadašnji takozvani predstavnici Mog učenja prekinuti svoju grešnu igru ​​Mojim riječima i Mojim učenjem. Tamo se srušile zidine hrama koji je kao takav odvajao ljude od svetišta – i sada se ruše duhovne zidine. Ono što je nekad bilo vlasništvo određene društvene klase sada će postati univerzalno vlasništvo. Hram je sravnjen sa zemljom i samo su pustoš i užas obilježili mjesto gdje su – pogrešno i s nerazumijevanjem – obožavali velikog Boga. Ostaci uništenog zida bili su jedini svjedoci činjenice da je tamo stajao glavni grad naroda.

Slično će se sada dogoditi duhovno. Netko će jako teško upoznati mjesto gdje je istina nekada bila skrivena i zakopana pod hrpom laži. Tama će nestati i ne blijeda svjetiljka iz nadsvođene prostorije hrama, već će svemoćno sunce duhovne svjetlosti obasjati i grijati sve stvari. Na ruševinama pogrešaka i prijevara bit će zasađeno vječno zeleno drveće nade, koje će biti – uz vječno nastojanje prema gore, prema bezgraničnom kraljevstvu nebeskom – znak puta ostatku čovječanstva.

Dakle, djeco Moja, jer Moje svjetlo milosrđa uzalud obasjava veliko mnoštvo grešnika – što moram prepoznati tužnim očima i potištenim srcem – preuzmite vi ovo svjetlo milosrđa i imajte na umu da sam vas odabrao među toliko tisućima kako bi jednoga dana mogli postati prvo čvrsto građevinsko kamenje novog hrama u novom Jeruzalemu, kada zgrada prijevare bude uništena.

Jednom sam vidljivo hodao među Svojom djecom i oni Me nisu prepoznali; ali sada kada Me vi upoznavate, ili barem imate priliku – bilo prema Mojim riječima ili Mojim djelima – da Me razumijete kao Oca puna ljubavi, nastojte se riješiti općeg propadanja tako da ostanete uspravni kada budu srušene zidine navika starog svijeta. Dokazujte svojom ustrajnošću i samopouzdanjem, iako moram sada prolijevati suze tuge zbog mnogih izgubljenih, da još uvijek postoji netko tko razumije i cijeni Očevu ljubav i tko bi, unatoč svemu što je tako tužno, mogao postati odlučujući čimbenik u budući bezgranični radosti.

Dok drugi zaslužuju suze suosjećanja, pobrinite se da će u Mom duhovnom svijetu prolijevati suze radosti i sreće nad vama, vašim ponašanjem i ustrajnošću, što će tada biti najveći dokaz vaše pobjede. Amen.«

Gottfried Mayerhoffer: Gospodinove Propovijedi (str. 235 – 241)